Pismo dobrodošlice

Svi članci na ovoj stranici su dijelovi iz ljetopisa učenika II-1 Druge gimnazije Sarajevo koji su pisani pod inicijativom profesorice Adile Salibašić te obrađivani od strane biranih timova.

Svrha članaka je da pruže uvid u vrijeme neobičnog načina življenja koje se nametnulo kao svakodnevnica u periodu samoizolacije u BiH ali i svijetu.

Znak „****“ koji ćete ponekad vidjeti između paragrafa u člancima označava da je paragraf nakon zvjezdica pisala druga osoba.

Imena autora članaka ostaju nepoznata i čuva se anonimnost njihovog identiteta.

Svi mi koji smo bili dio ovog projekta iskreno se nadamo de će vam naša stranica „Život kao što je ovaj“ dane u samoizolaciji barem na tren učiniti uzbudljivijim dok budete putovali kroz živote i mnogobrojne anegdote naših autora.

II-1

Mijenjanje ljudske ćudi

18/3/2020

Ova epidemija dovela je ljude u potpuno drugačije živote. Zahvaljujući ovome, shvatili smo koliko uzimamo zdravo za gotovo stvari koje možemo iskusiti svaki dan.
Ne cijenimo ni svjež zrak koji prodrma nosnice rano ujutro na putu ka poslu ili školi. Ne shvatamo ni vrijednosti ljudi kojima smo okruženi nekoliko sati u danu, pa tako tek sada počinjemo shvatati koliko su ostavili tragova u našim životima. Uzimamo zdravo za gotovo i samu činjenicu da smo danas ustali iz kreveta, oprali zube i započeli dan. Tek kada izgubimo, shvatamo šta smo upravo imali. Naravno, moglo bi se o ovome pisati i pisati, ali koliko god ja pisala u ljudskoj prirodi će ostati ta težnja ka boljem, uspješnijem i jačem. Upravo zato nekada ne možemo obratiti pažnju na stvari i mogućnosti koje imamo, jer tragamo za nečim boljim i kreiramo veće ciljeve i ambicije. Ta čežnja i pohlepa su u samoj ljudskoj prirodi, u našim korijenima i najvećim željama, priznali mi to sebi ili ne.
Posljednjih nekoliko sati ovog dana ispreplitali su se dopisivanjem sa onima koje nismo u mogućnosti da vidimo, gledanjem serije, pravljenjem kokica i čitanjem knjige.

Ko je ovdje virus?

20/3/2020
Postoji mnogo teorija o novonastaloj situaciji koje kruže po internetu. Jedna od njih je o „namjernom smanjenju populacije“. Ako pogledamo podatke iz prijašnjih godina, populacija užurbano raste. Urbanizacija kao jedan od glavnih procesa tranzicije se dešava svakodnevno, a samim tim se u slabijim državama stanje pogoršava. Afrika, kao najsiromašniji kontinent, trenutno ima 1.225.080.000 stanovnika koje je potrebno prehraniti. Kina ima 1,435 milijardi stanovnika i svakog dana je sve jača.
Možda nije sasvim čudno što je došlo do pojave smrtonosnog virusa. Španska gripa je bila pandemija gripe koja je 1918. godine odnijela između 50 i 100 miliona života širom svijeta. Prva pandemija kolere (1817.– '24.), poznata i kao prva azijska pandemija kolere ili azijska kolera, usmrtila je u Bangkoku oko 30.000 ljudi. 1720. godine u francuski grad Marseille stigla je velika kuga koja je ubila ukupno 100.000 ljudi.
Postoji mnogo teorija zavjere koje govore da je ovo još jedan od pokušaja smanjenja broja stanovnika. U razmaku od 100 godina se dešavaju svjetske pandemije koje ostavljaju i velik trag. Da li je i Korona jedan od njih?

21/3/2020
Koliko god ovaj virus bio loš za čovječanstvo, toliko je i dobar za čitavu planetu. Desetljećima planeta Zemlja biva glavna žrtva čitavog čovječanstva i sada je, možda, došlo vrijeme za nešto što se naziva karmom. Delfini i ribe se vraćaju nakon iznimno dugog vremena u područja rijeka Venecije, u Kini ptice lete nebom, a smoga i magle kao da nije ni bilo. Možda planeta uzima predah od nas.
Možda smo mi ustvari virus?

U karantenu sa bušilicama

Srijeda, 18.3.2020.
Na TV-u ste sve mogli vidjeti, ali sa vijestima nam se nije dalo nositi. Sunce je opet prikazalo svoje prisustvo, uzaludno kao i svaki drugi put kada Zemljani nisu mogli uživati u njemu. Italija umire. Svijet se polahko gubi u ovom ludilu. Ne smijemo paničiti. Optimizam mora pobijediti.

Četvrtak, 19.3.2020.
Današnji dan podrugivao se svojim blještavilom čitavom svijetu punom nemira koji biva izazvan korona virusom i panikom koja dolazi sa njim. Svjetski nered stigao je i kod nas, u Sarajevo, a njegove prve žrtve su muškarac i dvije žene, koje su došle sa proslave iz Konjica. Proslava nas uvijek košta glave. Dobra je ona zlatna sredina – nit' se u zlu obori, nit’ u dobru uzdigne.

Petak, 20.3.2020.
Muk i tama ovog dana stvorile su ogroman oblak nad Sarajevom, a sve to posmatrah sa svoga balkona. Zanimljivo je kako svijet haman ne protiče dalje od vrata naših kuća, a trebao nam je virus kao tihi učitelj da nas podsjeti da slobodu života ne uzimamo zdravo za gotovo, kao što to često činimo. Aktivnosti u kući ne manjka, dok se ima knjiga i filmova ili serija onda se ima šta i raditi, ali, opet, puko sjedenje i ležanje čitav dan negativno utiču na moje, sedamnaest godina stare kosti, a da ne pričamo o starijim stanarima moga stana. Mislim da će nas ova karantena sve udaljiti, jer valja svaki dan, ČITAV dan, gledati i slušati ista lica.

Subota, 21.3.2020.
Jutros me probudiše bušilice sa gornjeg sprata - stan koji je kupila Amerikanka se renovira. Mama luđački čisti kuću, sve nas diže iz kreveta, vrišti da promijenimo svoju posteljinu. Prvi je dan proljeća. Komšija Izo zvoni, nema vode. Ima i danas novooboljelih od korone. Svijet je nespreman na ovu situaciju, sve je zbrkano. Njemački sistem najbolje odgovara na ovo stanje. Idem tamo! U Italiji i danas ljudi umiru u ogromnom broju. Žaolosno je da ljudi dočekuju ovakav kraj. Negdje u daljini se čuje Bon Jovi, neki komšija pjevuši. Zgrada do mene, žena pere prozore. Život ide.

Nedjelja, 22.3.2020.
Snijeg pada ponovo u Sarajevu, sve naopako pa i vrijeme. Ljudi su se odavno okrenuli naopako, svako za sebe. Čitam da ne smije niko nikome ići, a nanu slušam već dvije godine da niko nikome ne dolazi, da svi idu protiv Boga. Dosadno je u kući, ali godi i ova usamljenost. Svaki dan isti. Jutros me iznenadila naša čistačica, čisti ulaz, ali traži da joj ja uspem vode. Žena u svojim kasnim pedesetim čisti, bori se za život. Otpuhuje, ima astmu. Zar se mora i bolestan raditi? Otkriva svu surovost života. Brat donosi svjež hljeb iz pekare. Sve radi, pa meni nabraja. Joooooš uvijek problem sa vodom. Sad je ima, sad nema. Stan iznad mene će se renovirati dok je i korone i proljeća.

Ponedjeljak, 23.3.2020.
Bušilice me bude u sedam sati - majstori iznad mene navodno stavljaju rigips. Uspaničeni smo svi, mama prespavala online čas, sreća da je stavila materijal na Edmodo. Babo radi, svi ostali smo kući. Mislim da ovoliko jedem još samo za Bajrame.

Nana zove, mora neko da joj ode po namirnice. Srećom, ja sam maloljetna.

Utorak, 24.3.2020. 
Sunce me miluje po licu. Krevet je moje utočište, meni je ovo odmor. Spavam, to je moja slabost. Čitam knjige i to je moja avantura. Mama se vraća iz prodavnice, svi su nervozniji nego inače. Italija je i danas žarište korone, a kažu da je to sada i Španija. Žao mi je Irana, zbog politike njima nema ni pomoći. Stiže pomoć iz Amerike i Turske u Bosnu. U Italiju dolaze doktori sa Kube, iz Paragvaja, Urugvaja. Pa gdje je EU? Ne znam, čini mi se da pomoć uvijek dobijamo kada se ne nadamo i od koga se ne nadamo.

Stavovi izneseni u članku su lično mišljenje autora i ne oslikavaju mišljenje čitavog razreda

Urođeni strah, oboljela lica sa ulica i još neke sitnice

Tanka je linija između adekvatnog upozorenja i apsolutne medijske panike. Društvo u Bosni i Hercegovini nije bilo osobito teško prepasti. Police sa brašnom su postajale sve praznije dok su ruke prosjaka po cijelom gradu, također, i dalje ostajale prazne. Zar je i čovječnost zaražena virusom korona? Panika je rasla kao pšenica, uspješno zalijevana dezinformacijama i vijestima koje su prikladnije loše režiranim horor filmovima. No, ipak, naizgled stroge mjere su sasvim opravdane kada se u obzir uzme nerazvijenost ove države u svim segmentima, a osobito zdravstvu. „Bezazlena“ korona bi BiH teže pala nego kuga. „Bolje spriječiti nego liječiti“ bi se polako moglo uvoditi kao zamjena za frazu „dobar dan“, s obzirom na broj pojavljivanja poslovice po portalima, novinama i vijestima. Dio naroda je ostao vezan okovima straha, dok je drugi dio ostao vezan određenom dozom neodgovornosti.

Mnogi su za kućnu izolaciju bivali vezani tek onda kad bi ih gripa ili viroza silom prikovale za krevet. Korona još nije bila shvaćena ozbiljno, koliko god „neozbiljna“ bila. Novi svjedok neozbiljnog shvaćanja epidemije je srpski doktor Nestorović sa mnogobrojnim „biserima“ poput: „Ovo je najsmješniji virus.“ , „Uskoro će sniženja u Milanu, žene pripremite svoje muževe.“, i gaf njegovog kolege dr. Pelemiša: „Smrtnost je mala, ali za onog 'ko umre, za njega je smrtnost 100 posto.“ No, mjere koje će na snagu stupiti, sudbonosnog 18. marta će u BiH nametnuti drugačiji stil života. Sva mjesta javnog okupljanja poput kafića i restorana bivaju zatvorena, tramvaji postaju pusti, a čaršijom sve više hodaju samo golubovi. Miris kafe kraj radionica neće mirisati još neko vrijeme.

No, postavlja se jasno pitanje, kako se narod, koji je preživio toliko nedaća, uspio tako lako zastrašiti jednog virusa. Odgovor je najvjerovatnije jednostavan - strah od nepoznatog. Osim da ne postoji lijek za virus (još), da napada one starije dobi i slabijeg imuniteta i da simptomi nastupaju tek nakon dvije nedjelje, ne zna se mnogo.

Dodatni strah unosi i činjenica da virus ne bira žrtve čemu su posvjedočile mnoge javne ličnosti. Glumcu Tom Hanks - u je virus korona dijagnosticiran 18. marta. 25. marta virus je potvrđen i britanskom prijestolonasljedniku princu Charlesa - u. Nekoliko dana ranije, COVID – 19 virus, koji je Evropu bacio na koljena, je dijagnosticiran i kod poznatog opernog pjevač, Placido Domingo - a, a 27. marta i kod premijera Velike Britanije Boris-a Johnson – a. Tog dana, broj zaraženih u BiH je iznosio 230, a budućnost BiH, ali i susjednih zemalja je vrlo neizvjesna u svim njenim aspektima, od turizma i ekonomije do obrazovnog sistema i pitanja povratka „normalnom“ načinu života.

Iz kontradikcije u kontradikciju

Dan 2 – 21.3.2020.
Danas sam shvatio da virus korona nije najveći problem u mom životu, s obzirom da imam čas ###*. Tada se svi sjetimo Boga.

Nakon napornog dana i online nastave čuo sam roditelje kako razgovaraju o tome kako žele biti produktivni tokom samoizolacije i iskoristiti vrijeme da zasade baštu. Nisam uvjeren da će se to dogoditi.

Dan 3 – 22.3.2020.
Izgleda da su moji roditelji bili ozbiljni kada su razgovarali o bašti. Našli smo sve potrebne alate i počeli da kopamo i pravimo lijehe i retke, u koje smo poslije posadili krompir, mrkvu, luk... Ideja o bašti se više ne čini tako loša ili besmislena, s obzirom na trenutnu situaciju u BiH.

Broj zaraženih virusom korona eksponencijalno raste iz dana u dan. Počinjem da se brinem.

Dan 5 – 24.3.2020.
Danas sam došao do interesantnog zaključka. Mnogim mojim poznanicima je online nastava neusporedivo lakša nego obična nastava, dok je u slučaju mog razreda i mene suprotno. Profesori nas „bombarduju“ gradivom i zadaćama, a nekolicina njih počinje spominjati i online testove.

Dan 6 – 25.3.2020.
Online nastava je najbolja stvar što se desila od vruće vode. Danas sam dobio pet iz ### i zbog nekog
razloga dvije petice iz ###, a iskreno ne znam ni šta smo radili prošlih časova iz ovih predmeta..

Dan D. – 26.3.2020.
Današnji dan je trebao biti samo još jedan u nizu dosadnih dana u mom životu. Po običaju sam pogledao na raspored
časova. Uočio sam da je danas prvi, u nizu najavljenih online testova. Ali to je samo online test , koliko težak može biti? Međutim, profesor nam je poslao test, kakvom se niko nije nadao. Mrzim online nastavu!

Nakon završetka online nastave odlučio sam provjeriri šta se dešava oko mene. Shvatio sam da je samoizolacija malo „udarila u glavu“ mojim ukućanima, kada sam kroz vrata svoje sobe vidio brata kako šiša sam sebe, a onda i oca...
Nastavio sam sa svojim danom.






*### u tekstu predstavlja naziv predmeta, autor je htio da naziv ostane neobjavljen

Za beli Zagreb grad

Sarajevo, 22. mart 2020.god.

U jutarnjim satima nedjelje brdoviti Balkan, uspavan karantinom, pogađa nova tragedija - Zagreb doživljava najjači zemljotres u posljednjih 140 godina. „Beli Zagreb grad“ ostaje zakopan ruševinama. Uz žrtve i vojsku na ulicama, Hrvatska je svjedočila i nestanku vrha, jednog od dva, tornja slavne Zagrebačke katedrale.

Ova nedjelja je bila četvrta nedjelja korizmenog perioda - pripreme za Uskrs. Ova nedjelja korizme je zvana nedjeljom radosti. Postavlja se jasno pitanje, kako se hrvatski katolički narod može radovati dok država izdiše pod koljenima korone, na zemlji koja se trese jer zemljotresi ruše sve pred sobom ?

****

Nova udarna vijest - snažan zemljotres je pogodio Hrvatsku. Materijalne štete su velike, a ono što je najgore, ljudske žrtve.

Kao da i nebo osjeća situaciju, pa se sažalilo i počelo plakati. Vrijeme je tmurnije, kao i raspoloženje ljudi. Ali ljudima više i ne smetaju ove stalne vremenske promjene. Sada imaju većih briga. Brinu se da li će ostati bez krova nad glavom.

****

U nedjelju ujutro, po prvi put, na N1 Televiziji velikim slovima u dnu ekrana nije bila ispisana neka nova vijest o koronavirusu. Nažalost, ni ova vijest nije bila lijepa. Oko 6:20 sati dva snažna zemljotresa, 5.4 i 5.0 prema Richterovoj ljestvici, pogodila su glavni grad Hrvatske, Zagreb. Kasnije su se osjetili „afteršokovi“ te su se, kako neki Zagrepčani kažu, čitav dan osjetila slaba podrhtavanja. Nažalost, jedna djevojčica je izgubila život. Ostale posljedice bile su materijalne štete, koje su ponajviše zahvatile centar Zagreba, tačnije stare zgrade koje su se krenule obrušavati, te su na zemlju padale ogromne gromade kamenja. I baš tada, u vrijeme velikog rasta broja zaraženih koronavirusom u Zagrebu, građani su bili primorani napustiti svoje kuće zbog bezbjednosti i iz straha od potencijalno nadolazećih novih zemljotresa. Na licima ljudi sa ekrana, koji su se obraćali građanima i savjetovali ih kako da se ponašaju u ovim situacijama, vidio se umor i zabrinutost. Ipak, ovaj grad je već u teškoj situaciji, borbi sa koronavirusom, zahvatio najveći zemljotres u zadnjih 140 godina i ulio dupli strah u kosti njegovih građana. Ljudi diljem svijeta slali su poruke podrške Zagrebu pa tako i naše Sarajevo. Vijećnica je tu noć bila prekrivena natpisom koji šalje ljubav i znake prijateljstva i podrške Zagrebu.

****

Nedjeljno jutro je započelo poprilično turbulentno - snažnim zemljotresima u blizini Zagreba. Zagrepčanima su prouzrokovali iznimnu štetu koja im, pored pandemije koronavirusa, definitivno nije trebala. Atmosfera nakon zemljotresa je bila poprilično turobna, a tome je doprinijelo i pogoršanje vremena. Dugo nakon zemljotresa su objave na Instagramu bile većinom poruke ljubavi i nade upućene gradu Zagrebu.

Kako bih popravio raspoloženje ukućana, odlučio sam napraviti kekse s orasima, moj najdraži desert s niskim sadržajem ugljikohidrata. Predivna aroma muškatnog orašćića je ispunila naš dom i u meni probudila sjećanja od prije nekoliko mjeseci, kada sam još uvijek imao potpunu slobodu. Večer smo potrošili gledajući informativni programa na TV – u, koji je samo prijavio veći broj zaraženih.