Život kao što je ovaj

18.3.2020.

Sjedim na krevetu pišući ovo i sumirajući sve trenutke ovog dana, nakon čega shvaćam da svi polako prelazimo u lenjivce. Dnevna rutina postaje odlazak do kuhinje, pogled kroz prozor na predivan sunčani martovski dan, tužni izraz lica jer je balkon najdalje mjesto koje trenutno mogu posjetiti i sjedanje za stol na kojem stoji već upaljen laptop sa zadacima iz matematike. Tu i tamo se pusti muzika dok ostali ukućani nisu prisutni, čisto da se dođe u dodir sa onim sretnijim dijelovima života. Bez dnevne doze pahuljica dan bi bio sasvim čudan i dosadan, stoga, sasvim nonšalantno, iz dosade, redovno otvaram frižider u potrazi za nečim što bih mogla pojesti i ubiti malo vremena. Nakon nekoliko sati stresa tokom online nastave, pada mi kamen sa srca i u mogućnosti sam da legnem i spavam ili prosto sjednem na balkon i uživam u toplim zrakama sunca, za koje sam do prije sedam dana mislila da su nas napustile, obzirom na kilometarske potočiće kiše koji su šetali ulicama. Pravo pitanje je, ko sada šeta tim ulicama? Niko. Prazne su. Puste. Pokoji pas lutalica prođe dok odlazi ka kontejneru i dalje neispražnjenom od prethodnog četvrtka. Čitav svijet, uključujući i mene, je u karanteni povodom velike epidemije koja se upravo širi; zatvoren u četiri zida, bez dodira sa vanjskim svijetom. Po meni, ovih nekoliko sedmica u par zidova je odlično jer smo u mogućnosti da se posvetimo sebi i uživamo u samoći. Onaj ko ne može sam sa sobom da uživa, općenito ni ne uživa u životu. No ni sam nije svjestan koliko je sretan što ga ima.

U večernjim satima sam učila biologiju sa zvukom novinarke kanala N1 u pozadini. „U Bosni i Hercegovini je trenutno 25 slučajeva zaraženih Koronavirusom....“, govorila je novinarka dok su roditelji pili kafu i razmišljali kako da brata i mene zadrže u kući još nekoliko sedmica. Međutim, u 20h pojavila se neočekivana podrška naroda BiH. Objavljen je video ljudi koji su sa balkona aplauzom podržali doktore, naučnike i sve radnike koji prisustvuju borbi protiv virusa. Čudno je kako se svi ujedinimo onda kada je najteže. Možda nam je kao ljudskim bićima potrebno nešto da ispuni prazninu kada prolazimo kroz teška vremena pa zato i osiguravamo mjesta u srcima jedni drugih. Svakako je za potpun život potrebno komunicirati i ostvarivati zdrave odnose sa pripadnicima naše vrste, ali za potpunu sreću je potrebna ljubav koja proizilazi iz tog odnosa. Ovo je barem moje mišljenje, jedne sasvim obične osobe na ovom svijetu. Možda drugi na sreću i potpunost gledaju drugačije. Možda su im zato i potrebni drugačiji izvori sreće. Možda to nikad neću ni saznati jer nam se daje samo jedna prilika za život kao što je ovaj.

20.3.2020

Jedno je sigurno - dobili smo što smo zaslužili. Pravo pitanje je, koliko dugo traju posljedice naših djela? Da li se možemo uskoro vratiti svojim svakodnevnicama? Odgovor nam može dati jedino vrijeme. A dok ono ne obavi dužnost, na nama ostaje da razvijemo strpljenje zbog onih koje volimo, nas samih, ali i čitavog čovječanstva. Stresni dani u online školi također dovode do povećanog straha mladih ljudi kojima je potrebno malo oduška kroz izlazak na svjež zrak. Jedino kada mogu uzeti tog zraka jeste kroz otvoren prozor, uprkos velikoj zimi koja hoda ulicama Sarajeva umjesto nas. Populaciji do 18 i od 65 godina je zabranjen izlazak iz kuće do daljnjeg. Postoji mogućnost da nećemo zaglaviti u istoj situaciji kao Italija, obzirom da smo uveli potrebne mjere zaštite na vrijeme.

Do sada, kroz najmanje sedam dana karantene, mnogi su stvorili različite rutine. Jedni vježbaju, drugi se bave popravljanjem ocjena, treći gledaju filmove i serije, četvrti učestvuju u brojnim potragama za čipsom ili čokoladom koje ukućani sakriju, vjerovatno čisto iz dosade.

23.3.2020

Ovaj period bi trebalo što bolje iskoristiti, kao neku životnu pauzu i predah. I poluvrijeme u utakmici biva propraćeno pauzom koja omogućava igračima odmor i povratak snage za nastavak. Tako trebamo ovu situaciju bolje sagledati i uvidjeti da je ovo odlično vrijeme da čitamo knjige koje dugo vremena zapostavljamo, učimo kako bismo popravili ocjene, vježbamo da bismo dobili to dugo željeno „ljetno tijelo“. Da radimo na sebi i iskoristimo priliku što bolje možemo. Iz odlazaka na posao/ u školu, pričanja sa prijateljima, saznavanja novih tračeva, kasnog vraćanja kući i dočekivanja petka život se pretvorio u kasnije ustajanje, izležavanje, topao doručak, online školu, čitanje dugo odlaganih knjiga koje su skupile dovoljno prašine da stvore novi virus, tuširanje i gledanje filmova. Mnogima, uključujući i mene, život se pretvorio u nešto sasvim novo. Možda mi se ovakav životni stil i sviđa. Poznavajući sebe, i ovo je samo još jedna faza. Nasreću. Čovječanstvo svakodnevno dolazi do novih iskušenja, a ovo je još jedno u nizu. Ovakvom situacijom možemo shvatiti vrijednost nekih stvari koje u životu uzimamo zdravo za gotovo. Inače te vrijednosti možda nikada ne bismo ni uvidjeli.