Ljeto sa salom i kratkim rukavima

Dan izolacije: -10


Ne znam za ostale ali meni su dani postali isti. Znam tačno kako će moj dan izgledati. Ujutro pojedem 3 kile za doručak. Kada smo se već dotakli ove teme, količina hrane koju mogu pojesti ovih dana izrazito je zabrinjavajuća. Stalno sam gladna. Jedem 10 obroka dnevno. Uglavnom, karantena odlično protiče, a za ljeto već vidim kako ću se kupati u majici kratkih rukava jer ću imati toliko sala da će se prelijevati do koljena. Odlično! Daj Bože da sve ovo što prije prođe, pa da svi zajedno dočekamo najdeblje ljeto ikad, jer ko bude zgodan u junu, jedino logično objašnjenje će biti da je kršio zabrane. Nakon doručka se redovno ponovo vratim u krevet, koji je već poprimio oblik moga tijela.


Danas sam uzela čitati lektiru, ali sam u međuvremenu zaspala. Probudila sam se nakon dva sata i s obzirom da nisam imala pametnija posla, otvorila sam prozor i posmatrala komšije kako usisavaju, a pretpostavljam da su oni mene i tako smo se smjenjivali više puta na dan. To nam je postala svakodnevnica. Nakon obavljenih kućnih poslova molila sam roditelje da sa nama igraju remija solidnih 30 minuta. Kada sam im već dosadila, nevoljko su pristali, ali nakon 15 minuta mi je i to dosadilo pa sam otišla u sobu i nastavila čitati lektiru. Nastavak ovog, kao i svakog drugog dana nije teško pretpostaviti.





Nedjelja kad je otiš'o derbi


Subota, 21.03.2020.

Danas sam se osjećao tužno jer se trebao odigrati sarajevski derbi u kojem bi Sarajevo vjerovatno razbilo Želju (veoma objektivno mišljenje). Ulice koje su danas trebale biti pune strastvenih navijača oba kluba, su prazne. Čim više nema tog zezanja jednih navijača, kako je njihov klub dobio ovog drugog, ni tog veselja ni tuge, nekako, mnogi se osjećaju prazno. Svi se pitaju kada će ovo biti prošlost, i nadaju, da ćemo svi moći uživati u barem još 100 sarajevskih derbija.

****

Ova subota je još po nečemu trebala biti značajna – trebao se igrati još jedan u nizu vječitih gradskih nogometnih derbija između starih rivala. Jutro je trebalo započeti pjesmom, zatim susretom sa prijateljima, te odlaskom na stadion. Iako to često nije tako, ovaj put bi i krajnji rezultat utakmice imao veliki značaj jer se ova dva kluba trenutno nalaze na samom vrhu tabele. Ali, ovaj put, nema pjesme, nema susreta ni odlaska, nema slavlja ni tugovanja, već preostaje samo žal za još jednim spektaklom u režiji FK Sarajevo i FK Željezničar. Ulica Koševo, ili među ljudima još poznata pod starim nazivom Kralja Tomislava, nije krcata ljudima i kroz nju se ne ori navijačka pjesma bordo zaljubljenika. Ona je ostala pusta i mirna, sa pokojim hitrim prolaznikom i ponekim automobilom. Ljudi se ne osvrću oko sebe osim kad prolaze kola hitne pomoći, koja pomno isprate pogledom, te nastave hodati dugim i brzim koracima po prljavom pločniku.

Rane, rane moje, teške rane (odabrane)


Srijeda, 18.3.2020.


Današnji dan se na prvi pogled činio groznim, jer imamo Odabrane oblasti matematike, ali na naše veliko iznenađenje, profesor koji bi nam mogao zagorčavati život zadacima, nas je poštedio i poslao zadatke kao pripremu za test koji ćemo imati tek kada se vratimo u školu. Čak nas ni Historiju nije zamarao svojim esejima. Ispostavilo se da je ozloglašena srijeda naposljetku bila najlakši dan do sada.


Četvrtak, 19.3.2020.

Pošto sam odrastala sa izrekom:“ Uči i samo uči! Nemoj loptu ganjati“ nisam baš spretna u igrama sa loptom. Ali danas mi na Sportu nije najgore što radim rukomet, za koji treba znati hvatati loptu, već što teorijski učim kako je netko hvata.



Petak, 20.3.2020.


Napokon petak, svima je dotužila prva smjena, a pogotovo online testovi iz hemije. Valjda će nam se profesorica smilovati u ponedjeljak.


Subota, 21.3.2020.

Broj oboljelih od Koronavirusa brzo raste, a nada za oslobođenjem od ovog online pakla još brže nestaje.



Nedjelja, 22.3.2020.


Znoj nad Matematiskopom i uzdasi pri okretanju stranica iz biologije.


Ponedjeljak,23.3.2020.


Nema više zafrkancije sa COVID-om, došao je i u moj grad. Ne smijem nigdje da izađem, totalno sam izolirana sa svojim laptopom unutar četiri, kao snijeg bijela, zida svoje sobe. Počela sam da pričam sama sa sobom, a ponekad mi se čini i da mi se zidovi približavaju.



Utorak, 24.3.2020.


Trzaj zbog testa iz odabranih je nešto najljepše za početak dana, koji je monoton kao i svi ostali.


Srijeda, 25.3.2020.

Današnji dan je bio vrlo zanimljiv, za razliku od dosadnih eseja igrali smo Kahoot. Ko je učio, znao je, a onaj ko se snašao, pobijedio je.

Život kao što je ovaj

18.3.2020.


Sjedim na krevetu pišući ovo i sumirajući sve trenutke ovog dana, nakon čega shvaćam da svi polako prelazimo u lenjivce. Dnevna rutina postaje odlazak do kuhinje, pogled kroz prozor na predivan sunčani martovski dan, tužni izraz lica jer je balkon najdalje mjesto koje trenutno mogu posjetiti i sjedanje za stol na kojem stoji već upaljen laptop sa zadacima iz matematike. Tu i tamo se pusti muzika dok ostali ukućani nisu prisutni, čisto da se dođe u dodir sa onim sretnijim dijelovima života. Bez dnevne doze pahuljica dan bi bio sasvim čudan i dosadan, stoga, sasvim nonšalantno, iz dosade, redovno otvaram frižider u potrazi za nečim što bih mogla pojesti i ubiti malo vremena. Nakon nekoliko sati stresa tokom online nastave, pada mi kamen sa srca i u mogućnosti sam da legnem i spavam ili prosto sjednem na balkon i uživam u toplim zrakama sunca, za koje sam do prije sedam dana mislila da su nas napustile, obzirom na kilometarske potočiće kiše koji su šetali ulicama. Pravo pitanje je, ko sada šeta tim ulicama? Niko. Prazne su. Puste. Pokoji pas lutalica prođe dok odlazi ka kontejneru i dalje neispražnjenom od prethodnog četvrtka. Čitav svijet, uključujući i mene, je u karanteni povodom velike epidemije koja se upravo širi; zatvoren u četiri zida, bez dodira sa vanjskim svijetom. Po meni, ovih nekoliko sedmica u par zidova je odlično jer smo u mogućnosti da se posvetimo sebi i uživamo u samoći. Onaj ko ne može sam sa sobom da uživa, općenito ni ne uživa u životu. No ni sam nije svjestan koliko je sretan što ga ima.



U večernjim satima sam učila biologiju sa zvukom novinarke kanala N1 u pozadini. „U Bosni i Hercegovini je trenutno 25 slučajeva zaraženih Koronavirusom....“, govorila je novinarka dok su roditelji pili kafu i razmišljali kako da brata i mene zadrže u kući još nekoliko sedmica. Međutim, u 20h pojavila se neočekivana podrška naroda BiH. Objavljen je video ljudi koji su sa balkona aplauzom podržali doktore, naučnike i sve radnike koji prisustvuju borbi protiv virusa. Čudno je kako se svi ujedinimo onda kada je najteže. Možda nam je kao ljudskim bićima potrebno nešto da ispuni prazninu kada prolazimo kroz teška vremena pa zato i osiguravamo mjesta u srcima jedni drugih. Svakako je za potpun život potrebno komunicirati i ostvarivati zdrave odnose sa pripadnicima naše vrste, ali za potpunu sreću je potrebna ljubav koja proizilazi iz tog odnosa. Ovo je barem moje mišljenje, jedne sasvim obične osobe na ovom svijetu. Možda drugi na sreću i potpunost gledaju drugačije. Možda su im zato i potrebni drugačiji izvori sreće. Možda to nikad neću ni saznati jer nam se daje samo jedna prilika za život kao što je ovaj.



20.3.2020


Jedno je sigurno - dobili smo što smo zaslužili. Pravo pitanje je, koliko dugo traju posljedice naših djela? Da li se možemo uskoro vratiti svojim svakodnevnicama? Odgovor nam može dati jedino vrijeme. A dok ono ne obavi dužnost, na nama ostaje da razvijemo strpljenje zbog onih koje volimo, nas samih, ali i čitavog čovječanstva. Stresni dani u online školi također dovode do povećanog straha mladih ljudi kojima je potrebno malo oduška kroz izlazak na svjež zrak. Jedino kada mogu uzeti tog zraka jeste kroz otvoren prozor, uprkos velikoj zimi koja hoda ulicama Sarajeva umjesto nas. Populaciji do 18 i od 65 godina je zabranjen izlazak iz kuće do daljnjeg. Postoji mogućnost da nećemo zaglaviti u istoj situaciji kao Italija, obzirom da smo uveli potrebne mjere zaštite na vrijeme.



Do sada, kroz najmanje sedam dana karantene, mnogi su stvorili različite rutine. Jedni vježbaju, drugi se bave popravljanjem ocjena, treći gledaju filmove i serije, četvrti učestvuju u brojnim potragama za čipsom ili čokoladom koje ukućani sakriju, vjerovatno čisto iz dosade.



23.3.2020


Ovaj period bi trebalo što bolje iskoristiti, kao neku životnu pauzu i predah. I poluvrijeme u utakmici biva propraćeno pauzom koja omogućava igračima odmor i povratak snage za nastavak. Tako trebamo ovu situaciju bolje sagledati i uvidjeti da je ovo odlično vrijeme da čitamo knjige koje dugo vremena zapostavljamo, učimo kako bismo popravili ocjene, vježbamo da bismo dobili to dugo željeno „ljetno tijelo“. Da radimo na sebi i iskoristimo priliku što bolje možemo. Iz odlazaka na posao/ u školu, pričanja sa prijateljima, saznavanja novih tračeva, kasnog vraćanja kući i dočekivanja petka život se pretvorio u kasnije ustajanje, izležavanje, topao doručak, online školu, čitanje dugo odlaganih knjiga koje su skupile dovoljno prašine da stvore novi virus, tuširanje i gledanje filmova. Mnogima, uključujući i mene, život se pretvorio u nešto sasvim novo. Možda mi se ovakav životni stil i sviđa. Poznavajući sebe, i ovo je samo još jedna faza. Nasreću. Čovječanstvo svakodnevno dolazi do novih iskušenja, a ovo je još jedno u nizu. Ovakvom situacijom možemo shvatiti vrijednost nekih stvari koje u životu uzimamo zdravo za gotovo. Inače te vrijednosti možda nikada ne bismo ni uvidjeli.

Sarajevu i svijetu

21. mart, kultura je u Sarajevu, za vrijeme rata, mnogi će se usuditi reći, prosperirala ali i sada živi, što nije radnja koju mnoge institucije vrše u ovom trenutku. Narodno pozorište Sarajevo i Kamerni teatar 55 vrše livestream-ove svojih poznatih predstava poput opere „Hasanaginica“ , drame „Omer i Merima“, te igrane predstave „Ženski turbofolk“. Zajednička poveznica sva tri djela je njihov virtuozni režiser, pokojni Sulejman Kupusović, koji nije dočekao da Sarajevo gleda ovako pustim i žalosnim.


Tužno je da ovakve predstave nazivamo zaboravljenim zbog njihovih tako davnih izvođenja, no sada gledajući pozorište iz jedne treće perspektive, imamo priliku uvjeriti se koliko su nas mnogi ljudi poput Sulejmana Kupusovića, svojim radom zadužili. Sarajevo je nezapamćeno pusto i bez glasa, čak su i golubovi napustili kaldrmu Baščaršije zajedno sa Sarajlijama.


25. marta je virus potvrđen britanskom prestolonasljedniku princu Charlesu, koji sa svojih 71 godinu spada u rizičnu skupinu po dobnoj kategorizaciji. Nekoliko dana ranije poznatom opernom pjevaču Placido-u Domingo, jednom od dva živa člana slavna tri tenora, koja su još činili Jose Carreras i pokojni, neponovljivi Luciano Pavarotti, je dijagnosticiran COVID-19.


27. marta, premijeru Velike Britanije, Borisu Johnson dijagnosticiran je virus, koji je Evropu bacio na koljena. Istog dana papa Franjo je najavio održavanje vanrednog javnog obraćanja „Urbi Et Orbi“ pred praznim Trgom Svetog Petra u Rimu zbog pomenutog virusa. „Urbi Et Orbi“, što je nekoć značilo „Rimu i svijetu“ kada je Rim bio centar tog svijeta, predstavlja javno obraćanje pape koje se odvija samo za dva najveća katolička blagdana: Uskrs i Božić. Ovakva obraćanja, su se u prošlosti vršila još samo u najtamnijim trenutcima historije, kada su nastupale velike pandemije.


Bosna i Hercegovina je nešto ranije obustavila korištenje javnog saobraćaja i vršenje religijskih obreda. Vatikan je već najavio da se javno slavljenje mise neće održati po prvi put nakon dužeg vremenskog perioda.


Da li će katoličko stanovništvo u Bosni i Hercegovini ostati bez Uskršnje mise, bez koje nije ostalo ni u mračnijim danima svoje prošlosti?







Teorije zavjere i vjerovanje u laži

Inspirisano ljudskim ponašanjem od početka pandemije i time šta sve govore... Tekst napisan u posljednjoj trećini mjeseca marta

O teorijama zavjere i prije svega tome kako se Balkanci lako primaju na njih pisao je maestralno Neven Šimić za Prometej u slijedećem članku: http://www.prometej.ba/clanak/drustvo-i- znanost/balkan-i-teorije-zavjere-1and2-2937


Čovjek bi rekao da ne postoji ništa pametno da se doda na ovu temu nakon ovakvog zakucavanja od članka iz kojega bih izdvojio samo 3, meni najupečatljivija dijela:

„Naoružan lakovjernošću i neznanjem balkanski čovjek spremno upija svaku budalaštinu koja mu se servira, samo nek je dovoljno intrigantna i senzacionalna“

„Već je gore rečeno da je taj balkanski subjekt, nazovimo ga ovom prilikom homo balkanikus, tradicionalno sklon praznovjerju pa mu kao takvom i nije osobito teško prodati iluziju. Jedna od popularnijih iluzija koje spremno i nekritički prihvaća su upravo teorije zavjere. Radi se, zapravo, o jednom tipu mišljenja kojemu je on, homo balkanikus, odvajkada bio sklon. Njegov diskurs tradicionalno je obojen neznanjem, predrasudama i sumnjičenjem drugih za vlastite neuspjehe.

Sa razvojem novih tehnologija balkanski čovjek dobio je mogućnost da multiplicira svoje neznanje i predrasude preko društvenih mreža i širi ih kao virus. Ima on uvijek spreman stav i mišljenje o gorućim pitanjima u svijetu. A ako i nema, uvijek je tu dežurni guru, kakav opskurni portal ili stranica na Facebooku da mu otvore oči i pojasne kako stoje stvari u zemlji i svijetu. Tamo može čuti ili pročitati ono što u biti želi pročitati ili čuti. Jer rečeni homo balkanikus neće koristiti internet kako bi pristupio relevantnim izvorima i informacijama. On će vršljati po bespućima interneta, selektivno tražeći informacije koje hrane već postojeće predrasude u njegovoj glavi. I koje samo potvrđuju njegov čvrsto zabetonirani stav. Homo balkanikus nije sposoban niti naučen da uloži bilo kakav napor u preispitivanju vlastitih postavki. On je programiran da vergla uvijek istu priču koju je još davno usvojio kao istinitu. I nije mnogo bitno je li ta priča nacionalizam, teorija zavjere, ksenofobija ili nešto sedamnaesto a jednako stupidno i zloćudno.“

„Na Balkanu je biti ‘’mi’’ uvijek bilo važnije nego biti ‘’ja’’. Naravno da takav antiintelektualni ambijent i takva antiindividualistička klima otvaraju prostor za razne pseudonaracije, pa tako i za tabloidno tumačenje svijeta s poplavom senzacionalizma i gluposti. Tako nastaje jedan medijski svijet u kojem znanje, racionalnost i logika ne igraju ni epizodnu ulogu.“


Međutim, pojavom ove globalne pandemije vjerovanje u teorije zavjere kod homo balkanikusa dostiglo je novi nivo. Strah je veći, neznanje je oduvijek ogromno i tako imate savršenu ovcu koja će povjerovati u sve što čuje. Samo problem je kada je ta ovca u zemlji , s većinski ovčijom populacijom, bitna ovca i ima priliku da se obrati masi na konferenciji za štampu. Tako ovca može da izjavi da je korona najsmješniji virus u historiji čovječanstva, dok se iza njega smije ovan koji ga je postavio tu gdje jeste. Može da pošalje žene u šoping u Milano, dok ovan crkava od smijeha. Za maestralan završetak farse ovan će bez imalo srama trznuti rakijicu pred kamerama u borbi protiv korone, a kasnije prijetiti narodu i manipulisati njihovim strahom.

Živimo u državi gdje u dnevnik na samom početku zovu kvazi-naučnika koji tvrdi da je korona virus projekat, da je izliječiva pomoću negativnih jona i čega već ne... I čudesno tih negativnih jona ima baš dosta u „piramidama“ na kojim radi ista ta osoba. S druge strane mišljenje svjetske naučne zajednice nakon hiljada istraživanja je da nema dokaza da negativni joni utiču na bilo kakav način na ponašanje ili zdravlje ljudi. Ali mišljenje svjetske naučne zajednice... Pih.

Šta mišljenje svjetske naučne zajednice znači onima koji vjeruju u riječi Semira Osmanagića? Ništa. Jer kako bi značilo osobi koja u komentarima na FB kaže da bi ovi koji kritikikuju Semira trebali ponekad ući u biblioteke i pročitati nešto od Davida Ickea. Ne čudi to da postoje ljudi koji Ickea doživljavaju ozbiljno iako mu kao zanimanje na britanskoj wikipediji (koja jeste relevantna za razliku od balkanskih) stoji profesionalni teoretičar zavjere, ali začudi koliko ih ima. Icke je bivši neuspješni fudbaler (igrao je samo dvije godine za nižerazredni engleski klub) koji je magično dokučio kako svijet funkcioniše. Ne znate zbog čega se nešto dešava? Zbunjeni ste kontradiktornim izjavama političara i pitate se šta je stvarno posrijedi? Tu je Icke da vam objasni kako je sve to dio velikog masterplana kojim određene grupacije nastoje povećati svoje bogatstvo, preuzeti kontrolu nad civilazicjom i šta sve ne...

Interesantno je kako količinom ljudskog neznanja raste njihova spoznaja o masonima, cionistima i drugim organizacijama koje upravljaju svijetom. Tužno je što u takve priče povjeruju dvije grupe ljudi-totalne budale koji misle da bi odgovor na pitanje kako svijet funkcioniše mogao tako lako biti dostupan svakom šarlatanskom guruu, ali i oni malo pametniji, ali podjednako naivni koji sliježu ramenima govoreći „sigurno se tamo dešava nešto što mi nismo u stanju da shvatimo“. Velika je razlika između toga ima li vaš mozak kapacitet da nešto shvati i toga, da li imate dovoljno informacija da sudite o nečemu. Ne morate biti genije da bi zaključili da raznorazni „stručnjaci“ sigurno nisu upućeni u planove najmoćnijih svjetskih sila. Svakog dana uviđam sve više mudrosti u komentaru mog prijatelja na moje 15-minutno izlaganje puno gorčine zbog stavova ljudi u mojoj okolini. Komentar je bio... „Očekuješ previše od ljudi. Skontaj da je Amerika izabrala Trampa...“

Ali šta da se radi, očekujem. Zato mi je poražavajuće kad vidim koliko ljudi ovih dana vjeruju u sve i svašta. Preporuke Svjetske zdravstvene orgaizacije i eminentnih medicinskih stručnjaka... „'Ta će to meni?“, reći će homo balkanikus. Facebook post s preporukama ujaka iz Shenzena, drugarice iz Italije... To je za homo balkanikusa sveto pismo. Nema veze što WHO objavi da ne postoji korelacija između pijenja toplih napitaka i prevencije korone, važnije je ono što je pročitano u običnom FB postu.

Portali poput raskrinkavanje.ba su istovremeno i neophodni našem društvu (da bi onima svjesnim koliko domaći mediji žive od objavljivanja lažnih vijesti pomogli u kreiranju ispravne slike svijeta), ali i beskorisni u pokušaju da isprave iskrivljenu svijest mase nastalu vjerovanjem u laži. Svakodnevno sve više i više portala prenosi lažne vijesti. Među njima je i ona kako je Kina iskoristila korona virus da prevari Zapad i otkupi dionice svojih firmi. Tu vijest su objavile i neke poznate ličnosti poput Dragana Marinkovića Mace, a u svom obraćanju ju je komentarisala zastupnica Bibija Kerla (to je svakom iole upućen u političku zbilju Sarajeva dovoljno da tu vijest uzme s rezervom ili makar počne odmah misliti dijametralno suprotno od onog šta ona tvrdi). Tužno je to što medijske ličnosti nisu u stanju da razlikuju lažne vijesti od pravih ili makar kasnije upute izvinjenje što su proširili lažnu vijest. Ali ne čudi to, obzirom da je homo balkanikus uvijek najpametniji i kada pronađe na internetu članak koji odgovara njegovim uvjerenjima i unaprijed formiranim predrasudama on ne gleda izvor već ga prezentuje kao apsolutni dokaz ispravnosti svog stava.

Mnogo je razloga zašto su ljudi na Balkanu toliko skloni vjerovanju u teorije zavjere i laži. Ovih dana su još skloniji, a to je pogubno jer podiže sveopštu paniku i nikome ne koristi u novonastalom haosu. Bilo bi dobro kada bismo bar u ovim teškim vremenima počeli promišljati i ponašati se racionalno.

Ali šta očekivati od naroda koji je desetine hiljada maraka dao Torabiju, od države u kojoj premijer nagradi istog tog Torabija i u kojoj kada na TV treba pozvati doktora da govori, pozovu dr. Osmanagića. Imamo mi ipak kvalitetnih doktora i ne brinem se ko će nas liječiti od korone.

Ali ko da nas izliječi od nas samih? Od mentaliteta i neznanja koji nas godinama vode u propast...

UPDATE 10.4.2020:

Nakon smrti Šefika Pašagića više nisam siguran ni u to da nas ima ko liječiti od korone.